Dana 12. siječnja 1992. Sveta Stolica službeno je priznala Republiku Hrvatsku kao samostalnu i suverenu državu. Ova odluka donesena je u iznimno osjetljivom trenutku, dok je Hrvatska još uvijek bila izložena ratnim razaranjima i agresiji, a međunarodno priznanje tek se očekivalo.
Priznanje Svete Stolice imalo je snažan politički i simbolički značaj. Kao subjekt međunarodnog prava s dugom diplomatskom tradicijom i velikim moralnim autoritetom, Sveta Stolica poslala je jasnu poruku međunarodnoj zajednici o pravu Hrvatske na neovisnost i teritorijalni integritet. Time je dodatno ojačan položaj Hrvatske u diplomatskim naporima za šire međunarodno priznanje.
Odluka Vatikana prethodila je službenom priznanju Hrvatske od strane Europske zajednice, koje je uslijedilo 15. siječnja 1992., te se često smatra važnim poticajem ostalim državama da donesu istu odluku. Sveta Stolica bila je među prvim međunarodnim akterima koji su jasno i nedvosmisleno stali uz hrvatsku državnost.
Priznanje 12. siječnja ostaje trajno upisano u modernu hrvatsku povijest kao jedan od ključnih diplomatskih trenutaka na putu prema punoj međunarodnoj afirmaciji Republike Hrvatske.
