Veliki četvrtak jedan je od najvažnijih dana u kršćanskom kalendaru i označava početak Vazmenog trodnevlja – najsvetijeg razdoblja u godini za kršćane. Na ovaj dan vjernici se prisjećaju posljednje večere koju je Isus Krist blagovao sa svojim učenicima prije svoje muke i raspeća.
Prema evanđeljima, Isus je na Posljednjoj večeri ustanovio euharistiju – sakrament svete pričesti, kada je kruh i vino dao apostolima kao svoje tijelo i krv. Time je, prema kršćanskom vjerovanju, postavio temelj mise koja se u Crkvi slavi sve do danas.
Jedan od najupečatljivijih događaja Velikog četvrtka je i Isusovo pranje nogu apostolima. Time je pokazao primjer poniznosti, služenja i ljubavi prema drugima. Upravo zbog toga se u mnogim crkvama tijekom mise na Veliki četvrtak simbolično obavlja obred pranja nogu.
Na kraju večere Isus se s učenicima uputio u Getsemanski vrt gdje je, prema biblijskom zapisu, proveo vrijeme u molitvi. Tamo je i uhićen nakon što ga je Juda izdao poljupcem.
Zanimljivo je da nakon mise na Veliki četvrtak u mnogim crkvama prestaje zvonjava zvona – ona „utihnu“ sve do Vazmenog bdjenja na Veliku subotu. U narodu se često kaže da su „zvona otišla u Rim“. Taj običaj dodatno naglašava ozbiljnost i tišinu dana koji prethode Uskrsu.
Veliki četvrtak tako vjernike podsjeća na vrijednosti služenja, zajedništva i ljubavi, ali i označava početak događaja koji će završiti uskrsnućem – središnjim događajem kršćanske vjere.
