Uz obilazak nekadašnje linije razdvajanja iznad Šujice, večeras je u Gradskoj galeriji Kulturno-informativnog centra u Tomislavgradu predstavljena monografija Tomislava Šulja pod nazivom „Bojna Frankopan – prvi hrvatski komandosi“.
Program je započeo emitiranjem himne Bojne Frankopan, nakon čega je održana minuta šutnje za sve poginule i nestale hrvatske branitelje. Istaknuto je kako monografija ima status znanstvenog rada, a na početku predstavljanja pročitan je ratni put postrojbe koji je predstavio general Goran Bek – Čarli.
Prisutni su potom pogledali videosnimku govora pokojnog zapovjednika postrojbe Brune Zorice Zulu.
O knjizi je prvi govorio Zdenko Šinko, koji je posebno izdvojio dio posvećen Šujici, mjestu gdje je zaustavljen prodor JNA. Podsjetio je kako su se ondje branitelji zadržali 40 dana.
Vladimir Milavec, koji danas predaje o Domovinskom ratu u osnovnim i srednjim školama, naglasio je važnost očuvanja istine o hrvatskim braniteljima i njihovoj ulozi u obrani domovine.
Tomica Bajsić, koji je grafički oblikovao knjigu, prisjetio se poginulih branitelja, među kojima i brata Željka Glasnovića. Istaknuo je kako je pripadnicima postrojbe bilo važno doći na ovaj prostor jer su rat doživljavali kao zajedničku borbu hrvatskog naroda protiv agresije Miloševićeva režima. Dodao je kako je, iako rođen u Zagrebu, sve krajeve na kojima je ratovao osjećao svojom domovinom te da ih je upravo to razdoblje trajno obilježilo.
Velik doprinos nastanku knjige dao je dr. sc. Ante Nazor, ravnatelj Hrvatskog memorijalno-dokumentacijskog centra Domovinskog rata. Na početku svog obraćanja prisjetio se nedavno preminule Julienne Bušić, za koju je rekao da je posjedovala ozbiljnost duha te da se za Hrvatsku borila više nego neki koji su u njoj rođeni. Naglasio je kako su iste vrijednosti koje je posjedovala Julienne Bušić imali i pripadnici Bojne Frankopan.
Nazor se osvrnuo i na nedavne izjave Aleksandra Stankovića o karakteru rata, istaknuvši kako Domovinski rat nije bio građanski, nego klasični rat protiv agresora. Kazao je kako su Hrvate „htjeli svesti na ostatke ostataka“, ali da se Hrvatska, unatoč gotovo nemogućim uvjetima, uspjela obraniti zahvaljujući svijesti i žrtvi branitelja.
Dodao je kako knjiga, uz znanstvenu, ima i veliku memoarsku vrijednost jer sadrži više od 60 intervjua sa sudionicima rata te oko 370 fotografija. Naglasio je i kako proces detuđmanizacije nije uspio jer narod i dalje osjeća Hrvatsku i poznaje istinu o događajima iz Domovinskog rata.
Posebno je istaknuo doprinos Hercegovaca obrani Hrvatske, poručivši kako Hrvatska i Bosna i Hercegovina nisu bile samo dvije države u kojima živi isti narod, nego jedno ratište tijekom rata. Podsjetio je i kako su se završne borbe za konačnu pobjedu vodile upravo na ovim prostorima.
Na kraju predstavljanja osvrnuli su se na posebnosti Bojne Frankopan te poručili kako je čast i obveza služiti svojoj domovini.
